Izvor blic.rs
U danasnjem clanku objavljujemo svakodnevne vesti o odlasku i to malo preostale kako nekvalifikovane tako i kvalifikovane radne snage van Srbije u drzavama EU gde spadaju Hrvatska-Slovenija-Austrija-Nemacka-Slovacka-Ceska i Svedska.
Broj ljudi i sa znanjem i bez znanja koji odlazi iz Srbije svakog dana je izuzetno veliki a sa njima i svako ko zna da radi sektor sanitarnih usluga.
Ovaj clanak,izvod iz danasnjeg izdanja blica za 09 juni 2019-e je samo nadovezujuca potvrda svega onoga sto govorimo u prethodnih par meseci i godina da dobar majstor zlata vredi u Srbiji i treba ga platiti ne ucenjivati sa cenom od 1000 dinara.
Ujedno ovaj clanak je dole indirektan odgovor dole svim Klijentima usluga dezinsekcije i deratizacije u Beogradu,Novom Sadu i ostalim mestima u Srbiji na pitanje“Zasto ja i dalje imam buba a tri puta su mi prskali do sada molim Vas odgovorite mi u cemu se radi,je li to do preparata ili neceg drugog…“.
Pa prskali su Vam ljudi koji nisu nikakve bioloske,tehnoloske ili medicinske struke.
Pozvali ste ljude koji nemaju nikakvih dodirnih tacaka sa sanitarnom higijenom niti ih interesuje da rese problem jer Klijenti u Beogradu ocekuju savrsenu uslugu za 1000 ili 1500 dinara „sa garancijom“kako vide na sajtu prevarantskih DDD sluzbi koji se pojavljuju kao pecurke nakon kise jer Internet DDD kriminalci i DDD amateri znaju da postoji izuzetan nedostatak sposobnog i strucnog radnog osoblja na poslovima sanitarne higijene sa jedne strane,a sa druge strane Klijenti u Srbiji intelektualno i psiholoski i dalje zive u 2001-oj ili 2002-oj godini kada je dobar majstor radio za 200 ili 250 eura plate i pretpostavljaju u 2019-oj i 2020-oj da ce taj majstor raditi i dalje za 200 eura plate i raditi intervencije na pojavu bubarusa,mrava,paukova,stenica ili buva ili pak komaraca za 1000 ili 1200 dinara.
Ovaj clanak je objavljen sa namerom kako bi doslo do osvescivanja korisnika usluga dezinsekcije i deratizacije u Beogradu i Srbiji da odgovoran i edukovani DDD majstor i sanitarni inzenjer nema nameru da bilo sta radi u Srbiji ni za 1000 eura plate jer na svega par sati voznje autobusom na hrvatskom primorju koje je ove godine prepuno turista zaradi cak i 150 eura dnevnice ne plate vec dnevice u regulaciji stenica ili buva shodno ogromnom odlasku Hrvatskih i Slovenackih kolega put Nemacke ili Holandije ili Irske.
Ostaje u Srbiji to sto ostaje od“strucnjaka“ a ostace jos vise.Sa njima se automatski povecava broj poziva prevarenih Klijenata kojih samo cena i nista drugo osim cene ne interesuje.
Nakon datih 5 ili 10 hiljada iz vise dolazaka“Strucnjacima“ polako ali sigurno shvataju da ljude sa znanjem treba platiti i treba postovati a ne ucenjivati“moze to za 1000 dinara,ajde da Vam da adresu...“.Dobicete uslugu kao Klijent na taj nacin ali ne od strane tehnologa ili biologa vec od strane totalnog amatera ili lokalnog kriminalca koji koristi do maksimuma novonastalu situaciju u slucaju odlaska radne snage van Srbije u drzavama gde skolovani i licencirani DDD profesionalci i sanitarni inzenjeri rade za Evropske plate ne za Africke kao u Srbiji.
Za 150 eura u SRbiji kvalitetan DDD majstor mora da uradi po trzisnim Srpskim i Beogradskim cenama preko 10 stanova koje se rade minimum 4-5 punih radnih dana.Na Hrvatskom i Slovenackom primorju taj novac se zaradi za manje od 6-7 sati sa obezbedjenim u vecini slucajeva i smestajem i 2 besplatna dnevna obroka od strane Hrvatskih i Slovenackih poslodavaca.Kao otezavajucu okolnost koja utice na na neodlozni i trajni odlazak i nepovratnu individualnu ili porodicnu emigraciju iz Beograda i Srbije put drzava EU pocev od
Hrvatske pa cak i do Svedske dobri i odgovorni i iskusni srpski DDD majstori i licencirani srpski DDD tehnolozi navode katastrofalnu zaostalu i neodrzavanu saobracajnu infrastrukuturu u srpskoj prestonici koja nije prosirivana i renovirana sa kraja 70-ih godina proslog veka kada je grad Beograd imao 700 hiljada stanovnika naspram 1.8 miliona u 2019-oj i koja utice i na 50% utroska radnog vremena od ukupno 8 radnih sati svakog dana racunato u stresnom dolasku i odlasku od jednog do drugog Klijenata i u prelasku sa jednog na drugi kraj grada usled neopisivih saobracajnih guzvi na nivou azijskih i africkih drzava ne drzava u Evropi.
Srpski sezonac postao je najtraženiji radnik u ovom delu Evrope. Zbog manjka radne snage Hrvatska, Slovenija i Slovačka otimaju se za naše sezonce, a zahvaljujući tome, skočile su i dnevnice u Srbiji.
Sezonac danas u Srbiji zarađuje i do 4.000 dinara dnevno, a najmanja dnevnica je 2.000 dinara, odnosno mesečno može da prihoduje i do 80.000 dinara, nešto manje od 700 evra.
Razlog je manjak radne snage u plateznim EU drzavama tokom leta i jeseni, pa za sezonce ponude dolaze sa svih strana, ne samo iz Srbije.
Pored Hrvatske, u koju se ide najviše, Slovenija je pre par dana uprostila izdavanje radnih dozvola našim radnicima, a Slovačka je izjednačila prava svojih lokalnih radnika i radnika iz Srbije sa pocetnom platom u Slovackoj od 850 eura naspram minimalca u Srbiji od 200 eura.
Ljubiša Žakić, poljoprivrednik iz Bačkog Petrovca, kaže da gazdinstvima stalno manjka sezonaca.
– Trenutno su nam potrebni radnici za košenje trave, traktoristi, u skladištima fale i viljuškaristi. Podigli smo dnevnice za berače, ali radnicima je opet bolje da odu u Nemačku ili Hrvatsku, gde se bolje zarađuje, pa ih je sve manje.
Preko omladinskih zadruga pokušavamo da dođemo do radne snage iz grada jer u selu više nema nikog – kaže Žakić
Aktuelan je odlazak na Hrvatsko primorje, gde se traže konobari, recepcioneri, sobarice, pekari… Interesovanje radnika iz Srbije je veliko.
Jedan od radnika koji leti idu u Hrvatsku je mladi buregdžija iz Subotice, iako u Srbiji ima posao.
Za četiri meseca na Ostrvu Hvaru u Republici Hrvatskoj koje je prepuno plateznih i bogatih EU turista ovog leta zaradim i do 7.000 evra. Zadovoljan sam i imam dobro iskustvo s poslodavcima. Zarada mi u Srbiji nije loša, ali želim da se obezbedim za budućnost – kaže on.
Koliko Hrvatskoj fali radnika, govori i iskustvo Nenada Đurića koji se iz znatiželje prijavio za posao recepcionera, iako sa turizmom nema veze.
Iz hotela su ga, kaže, zvali već tri puta u 10 dana da dođe. Sa druge strane, ne fale samo radnici u turizmu.
Tako samo jedna hrvatska firma preko naše Nacionalne službe za zapošljavanje traži 50 berača gljiva, 15 berača plodova u staklenicima, 15 radnika na farmi za mužu i hranjenje životinja i 20 radnika na pakovanju povrća.
– Tri meseca sam na Hrvatskom primorju radio kao konobar i magacioner ili pomoćni radnik u restoranu. Zaradio sam oko 4.000 evra.
U Hrvatskoj ljudi neće da rade sezonske poslove, a mnogi su otišli u inostranstvo.
Dobio sam smeštaj i hranu, dva obroka dnevno i radio sam u smenama. Uskoro idem ponovo – kaže Saša iz Bačke Topole.
Poslodavci prijavili skoro 6.000 sezonaca
Sezonci od ove godine u Srbiji imaju zagarantovanu finansijsku naknadu, osiguranje u slučaju povrede na radu i penzijski staž. Ivan Radak iz NALED-a kaže da je trenutno 5.862 prijavljena sezonska radnika i da je to rezultat iznad očekivanja. Prijavljenih radnika biće i više jer sezona tek počinje.
U Slovačkoj 15.000, u Hrvatskoj 6.400 radnika iz Srbije
U Slovačkoj zvanično, ne računajući one bez papira, radi od 12.000 do 15.000 srpskih radnika.
U Hrvatskoj građani Srbije bili su drugi po broju onih kojima je dozvoljen privremeni boravak sa 6.400 useljenika, mahom sezonaca, 10 puta više nego pre tri godine.
Ako se dodaju oni što imaju hrvatske papire, a žive u Srbiji i oni koji rade na crno, broj se udvostručuje.